|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Naša izdanja su pomogli
|
AUTORI Dr Rajko Igić
Rajko Igić (1937) je studirao medicinu u Sarajevu i Beogradu, doktorsku disertaciju odbranio u Sarajevu, a postdoktorsko usavršavanje obavio na univerzitetima u Oklahomi i Teksasu. Posle diplomiranja je najpre dve godine radio kao lekar u Opštoj bolnici u Somboru i Zdravstvenoj stanici u Kucuri, zatim kao asistent i docent na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a kao profesor na univerzitetima u Tuzli, Banja Luci i Novom Sadu. Od 1994. živi u Čikagu, gde radi kao Senior scientist u najvećoj državnoj bolnici Amerike.
U naučnom radu, najznačajnija oblast istraživanja je metabolizam vazoaktivnih peptida. Otkrića i niz publikacija iz te oblasti su obezbedila da mu se ime nađe u vrhu liste citiranih naučnika Vojvodine. Najpoznatiji radovi su objavljeni u Circulation Research (1972;31:51), Experimental Eye Research (1980;30:299) i British Journal of Pharmacology (1971;42:303). O sistemu renin-angiotenzin objavio je nekoliko preglednih članaka. Poslednji iz te oblasti, “Pharmacological, immunological, and gene targeting of the renin-angiotensin system for treatment of cardiovascular disease” mu je u stampi (Current Pharmaceutical Design). Nedavno je objavio opširan revijski članak: Neurophysiologic approach to pruritus and pain in cancer patients (JBUON 2006;11:143-52).
U nastavnim aktivnostima, Prof. Igić je redovnim studentima predavao tri predmeta: Farmakologiju i toksikologiju, Kliničku farmakologiju i Engleski jezik, a na postdiplomskim studijama koje je osnovao u Tuzli 1980., predavao je do 1992. predmete Opštu metodologiju istraživačkg rada i Medicinsko pisanje I i II.
Prof. Igić je autor i nekoliko knjiga za studente medicine i postdiplomce. Najpoznatiji su Praktikum farmakologije, toksikologije i kliničke farmakologije (Univerzitetska knjiga Sarajevo i Tuzla, 1988), i Kako se pišu saopštenja o medicinskim istraživanjima (Veselin Masleša, Sarajevo 1980). One su bile udžbenici i priručnici na univerzitetima u bivšoj Jugoslaviji. Osim toga, Prof. Igić je autor poglavlja o ACE inhibitorima. Organskim nitratima i nenitratnim lekovima za anginu pektoris u sva 4 izdanja knjige Klinička kardiovaskularna farmakologija (urednici T. Kažić, Z. Rumboldt, M. Zdravković i M. Ostojić).
Prof Igić je svake godine u Tuzli, a povremeno i u drugim mestima Bosne i Hercegovine organizovao kurseve iz kliničke farmakologije, i bio osnivač i glavnu urednik “Biltena Zavoda za farmakologiju (BZZF)”, koji je 12 godina izlazio u Tuzli i bio uvršten u Internacionalno društvo biltena o lekovima (ISDB).
Široku javnu raspravu je dočivela njegova knjiga Nova slovarica (Univerzal, Tuzla, 1987), u kojoj je izneta ideja o zajedničkom pismu Srba, Hrvata i ostalih naroda koji govore srpsko-hrvatski jezik. Pitanje je hoće li najnovija ratna i poratna zbivanja na ovim prostorima naterati naše narode, posebno u Bosni i Hercegovini, da “se opredele za neophodnu reformu pisma” (American Psycologist 1999;54: 1132; Pregled-Sarajevo 2005;3-4:137).
Na početku rata u Bosni, dolazi na Medicinski fakultet u Novom Sadu, gde pored nastavnih aktivnosti osniva Društvo biomedicinskih časopisa i biltena Jugoslavije, i skoro čitavu deceniju uređuje bilten toga drustva “Kontakt”. Zbog bolesti i neuslovnog smeštaja na Zavodu za farmakologiju u Novom Sadu odlazi u penziju i nastanjuje se u Čikagu. U Americi uz nastavljanje naučnih istraživanja je razvio značajnu publicističku i književnu aktivnost; pored naučnih i stručnih radova objavio je i tri knjige iz lepe književnosti, beletristike: Eleven Poems and One Story, The Destiny of Germans in St. Ivan and Other Writings, i I Came to Live in This World (Biographical Publishing Company, Prospect, Connecticut).
Na našim područjima, Prof. Igić je član redakcije časopisa Srpski Arhiv (Beograd), Archive of Oncology (Sremska Kamenica) i J BUON (Atina).
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||