|
Nazad
HORMONI, ANTIHORMONI I
MODULATORI
Priručnik za terapiju
Autor:
Tomislav Kažić
|
|

NARUČIVANJE |
Hormoni su jedna od velikih tema
u medicini. Dok je čovek zdrav, oni upravljaju svim
aspektima života bilo pod kontrolom nervnog sistema bilo
nezavisno od toga. Dugo su hormoni pripadali endokrinologiji
i služili za razumevanje, tumačenje i popravljanje
poremećaja rada endokrinih žlezda metodom supstitucije.
Međutim, razvoj bazičnih nauka
pre svega hemije i biologije, primenjenih nauka kao medicina
i farmacija, učinili su da hormoni uziđu iz domena
endokrinologije i uključe se aktivno u sve oblasti medicine. Od prirodnih hormona su stvoreni njihovi
polusintetski analozi, agonisti generalno istog ili jačeg dejstva
koje nastaje aktivacijom istih receptora, samo podesniji za
praktičnu primenu, ili antagonisti koji smanjuju ili poništavaju
dejstva prirodnih hormona konkurišući hormonima za iste tipove
receptora; između njih su se udenuli tzv. modulatori, lekovi koji
pojačavaju ili slabe dejstva endogenih hormona utičući na njihov
metabolizam ili se selektivno vezuju za pojedine (pod)tipove
receptora u raznim organima na koje oni deluju različito: na jedne
kao agonisti, a na druge kao antagonisti. |
Farmakologija i klinička medicina su doprineli da hormoni pokažu
svoje pravo lice, i da osim očekivanih dejstava finih regulatora
bioloških funkcija i homeostaze ispolje niz dejstava samo prividno
nezavisnih od njihove hormonske funkcije. Hormoni su postali lekovi
za intervenciju u akutnim stanjima ili hroničnu terapiju mnogih
bolesti, menjajući iz osnova terapijske protokole u više oblasti
medicine.
Tako je nastala situacija da nema lekara koji nije propisao ili
primenio neki preparat hormona, niti ima odraslog čoveka koji u svom
životnom veku nije koristio blagodeti nekog preparata hormona.
Hormoni su postali vrlo atraktivni za farmaceutsku industriju, i
zato ih ona proizvodi u velikom broju farmaceutskih oblika sa
sistemsku primenu od oralnih oblika: tableta, dražeja, kapsula,
lingvaleta, rastvora i suspenzija, parenteralnih oblika: ampule,
bočice, špricevi i drugo koje sadrže rastvore za injekcije ili
infuzije, suspenzija za injekcije do implantata, ili preparata za
lokalnu primenu: rastvor/kapi za oči, rastvori ili sprejevi za nos,
rastvori ili praškovi za inhalaciju, kremovi, masti, gelovi za
primenu na kožu, itd., itd.
Impresionirani takvom ponudom, lekari su često u nedoumici pred
tolikim obiljem lekova, farmaceutskih oblika, jačina odnosno doza i
pakovanja. U takvoj situaciji pitanje: Može li se tako malom knjigom
na tako veliku temu? ne opterećuje toliko autora, već on u njemu
nalazi inspiraciju da radoznalim i poslom opterećenim lekarima
pomogne koliko može sažetim, tačnim i modernim informacijama
zasnovanim na najnovijim Preporukama profesionalnih udruženja za
neke oblasti medicine ili pojedine bolesti.
Razlog više za pisanje ovakve knjižice-priručnika jeste činjenica da
tekstovi o hormonima u postojećim obimnijim publikacijama na našem
jeziku kao Farmakoterapijski vodič, Nacionalni registar lekova i
Registar lekova nisu prikazani celovito, već rasuti u nekoliko
poglavlja zbog dosledne primene ATC klasifikacije: u poglavlju A su
insulini i drugi lekovi za dijabetes, u D su glukokortikoidi za
primenu u dermatologiji, u G su polni hormoni i modulatori
genitalnog sistema, u H samo hormoni hipotalamusa, hipofize,
tireoideje, modulatori paratireoideje i glukokortikoidi za sistemsku
primenu, u L su antiandrogeni, antiestrogeni i drugi koji se
koriste za hormonsku terapiju u onkologiji, u M su bisfosfonati kao
lekovi za osteoporozu, u R su glukokortikoidi za intranazalnu
primenu i inhalaciju, u S su gluko-kortikoidi za lokalnu primenu u
oko i uho.
U knjizi Gotovi lekovi 12. izdanje – iz koje potiču svi ovi
priručnici džepnog formata – jeste bio učinjen pokušaj da se o
hormonima piše na jednom mestu, ali to nije bilo dosledno te je
ostalo nedorečeno. Zato je bio veliki izazov za autora da sve to
ovde objedini, i da hormoni i modulatori – samo oni koji se koriste
kao lekovi u praktičnoj medicini – dobiju svoj grupni identitet i
mesto koje po značaju zaslužuju, kao jedna od velikih grupa lekova.
Treba imati u vidu da svi molekuli definisani kao hormoni nisu
realizovani kao lekovi, i da ovaj tekst ne obuhvata neurohormone,
niti se upušta u raspravu o ulozi hormona u gojaznosti – aktuelnoj
pandemiji.
Knjižicom Hormoni, Antihormoni i Modulatori – priručnik za terapiju
se završava ciklus of sedam publikacija istog formata i namene,
započet 2007., s tim što su neke od njih imale po dva izdanja. Ako
za pisca izdavanje džepne knjige znači ostvarenje prisnog kontakta
sa čitaocima, onda se može reći da su vreme i praksa to potvrdili.
Sad je prilika da se i bibliofili pokažu.
U Beogradu, oktobra 2010.
Autor
SADRŽAJ
PREDGOVOR
HORMONI KAO LEKOVI
HORMONI HIPOTALAMUSA I HIPOFIZE
HORMONI TIREOIDEJE I ANTITIREOIDNI LEKOVI
HORMONI I MODULATORI KOJI DELUJU NA KOSTI
HORMONI OVARIJUMA
HORMONI TESTISA
HORMONI KORE NADBUBREGA
HORMONI PANKREASA I DIJABETES
HORMONI BUBREGA
PREPARATI
INDEKS
Nazad
|